
Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Gž – 3353/2026 od 28. oktobra 2026. godine odbio žalbu tuženog „Centra za društvenu stabilnost“. Time je potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P – 1781/2026 od 23. juna 2026. godine, kojom je u celini usvojen tužbeni zahtev Jelene Kleut i Dušana Spasojevića za naknadu nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda. Tužioce je u postupku zastupao advokat Mihailo Pavlović iz naše kancelarije.
Tuženi je na svom sajtu www.czds.rs i na YouTube kanalu 18. septembra 2025. godine objavio video zapis „Dosije [eks] katedra 4 – Meduza II“. Istog dana zapis je emitovan i na dve televizije sa nacionalnom frekvencijom: na TV Prva u 19 časova i na TV B92 u 22.15 časova. U snimku su tužioci, između ostalog, nazvani „zmijama“ koje „ubrizgavaju otrov“ akademskoj zajednici. Predstavljeni su kao strani plaćenici, kao saradnici stranih obaveštajnih službi i kao antidržavno orijentisani, a tužilji je pripisana i saradnja sa pripadnicima terorističke organizacije.
Prvostepeni sud je utvrdio da je ovakvim označavanjem tuženi omalovažio tužioce i povredio dostojanstvo njihove ličnosti. Kako je emisija prikazana na televizijama sa nacionalnom frekvencijom i kako je i dalje dostupna na internetu, sud je utvrdio i da je narušen ugled koji su tužioci do tada imali u svom okruženju, kao i da je o njima formirano negativno mišljenje šire javnosti.
Apelacioni sud je posebno naglasio da tuženi tokom celog postupka nije ponudio nijedan dokaz za tvrdnje o saradnji tužilaca sa stranim obaveštajnim službama, o primanju novca iz inostranstva radi vršenja izdaje ili o vezi sa terorističkim organizacijama. Zbog toga je, prema oceni suda, nevažno da li se ovi navodi smatraju činjeničnim tvrdnjama ili vrednosnim sudovima. U oba slučaja reč je o nedozvoljenom sadržaju bez činjeničnog uporišta, koji ne uživa zaštitu člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Pozdravljamo to što je Apelacioni sud tužbeni zahtev ocenio i kroz standarde člana 10. Evropske konvencije, čime je jasno povukao granicu između slobode izražavanja i sadržaja koji tu zaštitu ne uživa.
Sud je zauzeo i stav da „Centar za društvenu stabilnost“, kao udruženje građana, nije medij u smislu člana 35. Zakona o javnom informisanju i medijima. Činjenica da su sadržaj kasnije emitovale televizije sa statusom medija ne čini tuženog medijem. Njegova odgovornost se zato ceni prema opštim pravilima Zakona o obligacionim odnosima.
Na šta je „Centar za društvenu stabilnost“ pravnosnažno obavezan:
- da Jeleni Kleut i Dušanu Spasojeviću isplati po 400.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda, sa zakonskom zateznom kamatom od 23. juna 2026. godine do isplate, u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude;
- da presudu objavi u celini na svom sajtu www.czds.rs i da je ne uklanja godinu dana od dana objavljivanja;
- da presudu o svom trošku objavi i u štampanom izdanju dnevnog lista „Danas“;
- da video zapis „Dosije [eks] katedra 4 – Meduza II“ ukloni sa sajta www.czds.rs i sa YouTube kanala;
- da tužiocima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 132.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Obaveze iz tačaka 2, 3 i 4 tuženi mora da ispuni u roku od 15 dana od izvršnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Prvostepeni sud je u obrazloženju istakao da su javne debate nužne i bitne, ali da u iznošenju svog mišljenja svako treba da se uzdrži od uvredljivih reči kojima se povređuje integritet ličnosti onoga čiji se rad kritikuje, što je u spornom snimku izostalo. Apelacioni sud je dodao da tužioci nisu dužni da trpe iznošenje uvredljivih navoda o svojoj ličnosti kojima se povređuje njihova čast i ugled.
